U organizmu se neprestano odvijaju procesi u kojima nastaju reaktivne molekule. One imaju svoje normalne uloge, ali kada ih ima previše u odnosu na zaštitne mehanizme tela, može doći do stanja koje se naziva oksidativni stres. Ovaj proces povezuje se sa oštećenjem ćelijskih struktura i proučava se u vezi sa brojnim stanjima i procesima starenja.
Šta je oksidativni stres?
Oksidativni stres nastaje kada ravnoteža između reaktivnih kiseoničnih i azotnih jedinjenja i antioksidativne odbrane organizma bude narušena. Reaktivne molekule nastaju prirodno tokom stvaranja energije u ćelijama i u određenim imunskim reakcijama. U kontrolisanim količinama, one učestvuju u signalizaciji ćelija i odbrani od mikroorganizama. Problem može nastati kada se stvaraju prekomerno ili kada zaštitni sistemi ne mogu dovoljno efikasno da ih neutrališu.
Kako oksidativni stres utiče na ćelije?
Kada reaktivne molekule nadvladaju zaštitne mehanizme, mogu da utiču na različite delove ćelije. Mogu oštetiti lipide koji grade ćelijske membrane, proteine koji obavljaju važne funkcije i DNK koja nosi genetske informacije. Organizam ima sopstvene sisteme za popravku i odbranu, pa posledice zavise od intenziteta i trajanja opterećenja, kao i od opšteg zdravstvenog stanja.
Oksidativni stres nije samostalna dijagnoza i ne može se pouzdano prepoznati samo na osnovu osećaja umora, izgleda kože ili drugih nespecifičnih simptoma. Njegova uloga u različitim bolestima predmet je istraživanja, a povezanost ne znači uvek da je oksidativni stres jedini ili neposredni uzrok problema.
Šta može doprineti narušavanju ravnoteže?
Na oksidativne procese utiču brojni faktori. Među njima su pušenje, zagađenje vazduha, prekomerno izlaganje UV zračenju, hronični nedostatak sna, neadekvatna ishrana i određena metabolička ili zapaljenska stanja. Intenzivan fizički napor može privremeno povećati stvaranje reaktivnih molekula, ali redovna, primerena fizička aktivnost istovremeno podstiče adaptivne odbrambene mehanizme organizma.
Uloga antioksidanasa
Antioksidansi su supstance koje mogu da ograniče oksidativna oštećenja tako što neutrališu određene reaktivne molekule ili podržavaju zaštitne sisteme ćelija. Organizam proizvodi sopstvene antioksidativne enzime, a deo zaštitnih jedinjenja dobija se hranom. Vitamini C i E, karotenoidi i različita biljna jedinjenja nalaze se u namirnicama koje mogu doprineti raznovrsnoj i uravnoteženoj ishrani.
Važno je, međutim, razumeti da više antioksidanasa ne znači automatski i bolju zaštitu. Visoke doze pojedinih suplemenata mogu biti nepotrebne, a u nekim okolnostima i štetne. Suplementacija treba da bude zasnovana na individualnim potrebama i savetu zdravstvenog radnika, a ne na pretpostavci da je svima potrebno dodatno unošenje antioksidanasa.
Šta možemo da uradimo za svakodnevnu podršku organizmu?
- Jedite raznovrsno, uz dovoljno povrća, voća, mahunarki, integralnih žitarica, orašastih plodova i drugih nutritivno vrednih namirnica.
- Izbegavajte pušenje i nastojte da smanjite izloženost duvanskom dimu i drugim štetnim uticajima iz okruženja.
- Koristite zaštitu od sunca i izbegavajte prekomerno izlaganje UV zračenju.
- Obezbedite dovoljno sna i pronađite načine za upravljanje stresom.
- Budite fizički aktivni u skladu sa svojim mogućnostima i zdravstvenim stanjem.
- Suplemente koristite promišljeno, naročito ako uzimate lekove, imate hronično oboljenje ili planirate veće doze vitamina i minerala.
Zaključak
Oksidativni stres pokazuje koliko je važno da u organizmu postoji ravnoteža između stvaranja reaktivnih molekula i prirodnih zaštitnih mehanizama. Ne možemo niti treba da uklonimo sve reaktivne molekule — oni imaju i korisne funkcije. Umesto traženja brzog rešenja u jednom suplementu, dugoročno je korisnije usmeriti se na raznovrsnu ishranu, kvalitetan san, redovno kretanje i izbegavanje štetnih navika.
Napomena: Tekst je informativnog karaktera i ne predstavlja dijagnozu niti preporuku za lečenje. Za pitanja o simptomima, laboratorijskim analizama ili upotrebi suplemenata obratite se lekaru ili farmaceutu.











